Svjetski rekord u zadržavanju daha postigao je jedan francuski ronilac 2009. godine, kada je uspio da nedišići izdrži čitavih 11 minuta i 35 sekundi. Kasnije je, 2014. godine, taj rekord rekord oboren za 19 sekundi, ali taj rezultat nije uvažen, pošto nije zvanično registrovan.

Ako vam i jedan i drugi podatak zvuči potpuno nevjerovatno, priča objavljena u magazinu Njujorker daje objašnjenje tih nadljudskih rekorda.

Oni koji se odvaže na ovakvo nadmetanje sa prirodom sposobni su da prevaziđu precipirana fizička ogrnaičenja, koja u suštini predstavljaju samo znake upozorenja, piše autor teksta Aleks Hačinson.

Svakako, oni koji se na to odvaže, rade to uz očigledan i veliki rizik po sopstveni život i zdravlje, pošto ronilac na dah "iznenađujuće lako" može da izgubi svijest pod vodom.

Jedna novija studija je pokazala da redovna praksa vježbanja zadržavanja daha pod vodom, može da predstavlja veliku "kognitivnu štetu". Ronjenje na dah se ne razlikuje od mnogih drugih sportova, po tome što naporno i konstantno treniranje može da dovede i do veoma štetnih uticaja na ljudsku fiziologiju.

To istražvanje, koje su sproveli francuski naučnici, pokazalo je da što su više ronioci vježbali, to su pokazivali lošije rezultate na nizu testova. Čemu onda toliki rizik?

"Ljudi testiraju svoja ograničenja na najrazličitije moguće načine, ali ništa ne izgleda jednostvnije o zadržavanja daha. Samo je potrebno lišiti organizam njegove najosnovnije potrebe, sve dok ste u stanju to da izdržite", piše Hačinson.

Tako je mađioničar Dejvid Blejn, u televizijskoj emisiji Opre Vinfri, uspio da zadrži dah čitavih 17 minuta. To je, međutim, uradio, nakon što je prethodno udisao čist kiseonik. Rekord u zadržavanju daha, uz pomoć čistog kiseonika iznosi nevjerovatnih 24 minuta.